Neka lutko,uredu je... >>




Posjete : 64781



24.03.2017.

Crnilo u proljeću

Bojim se da se jednog dana ne probudim kao robot,lutka, bez trunke osjećanja i ljudskosti. Svaki dan očekujem poštovanje od ljudi koji bi najviše trebali da je daju. LJudi s kojima živim i dijelim obroke. Al' ne. Petak je. Ja sjedim i plačem dok svi ostali slušaju muziku i gledaju kako će provesti dan na 25 stepeni. Bojim se da me jednog dana sve ovo ne zaboli toliko da postanem prazna. Mislim, prazna već jesam, samo ... praznija. Ruke me bole od pritiskanja u ovu prokletu tastaturu. Kad se još sjetim da sam već mogla planirati život. Ali ne, svojim nepromišljenim odlukama dovedoh do toga da sebe osudim na ovaj svakodnevni čemer još minimalno 2 godine. 730 dana. ODvratnih,smrdljivih,sebičnih i usranih dana gdje gledam da budem dobra i jedem govna. Mrzim ove zidove. Mrzim sve vezano za ovu kuću. Mrzim sebe najviše. Nije meni ovo više dom. Ni topline ni osjećanja. O poštovanju da ne govorim. A nemam ni početne tačke za izlaz. KOnstantno "šuti,nemoj", konstantno neodobravanje, konstantno ponižavanje,ismijavanje,ignorisanje. Jedna velika konstanta zastupljenog zla i ljudske sebičnosti. DOm bi trebala biti porodica, porodica bi trebala biti sigurnost. Bojim se da se jedan dan ne probudim hladna i bez ljudskosti. Bojim se šta će slijedeće biti.

23.03.2017.

your love lifts me up like helium

5 godina i 5 mjeseci. Dišem s tobom. Mislim s tobom. Osjećam s tobom. I sretna sam. Sretna sam u toj mjeri da mi sve ostale prepreke u životu postanu balončići od sapunice kad sam s tobom. Jer znam da te imam. Oduvijek i zauvijek. Ako ništa, samo da me držiš za ruku. To mi je samo i potrebno. Sve ostalo se da preživjeti. Volim što sam tvoja. Dušom i tijelom. Bezuvjetno. Volim što me želiš za sebe. Volim što si takav kakav jesi. Noćima legnem u krevet i razmišljam o nama negdje tamo u budućnosti. Momentima kada ćemo postojati samo nas dvoje tu. Momentima o kojima maštamo i kojih ćemo se jednog dana rado sjećati. O sreći, o ljubavi...

13.03.2017.

od jutros sam prestala da se volim

a eto kao da sam se ikad i voljela. Dobro, što jes' jes'. Nisam nikad. Ali danas sam posebno ljuta na sebe. Jer sam toliko toga isplanirala. I uradila ništa. Msm realno su to stvari koje nisu bitne uuopšte. Ali majku mu, imala sam volju pravu. Sad živa nez šta ću. Vučem se od tegobe. Ne od lijenosti. Slomi me . Odoh pustiti radio. I započet dan kako treba. Malo ću vremena imati ali danas ću prioritete da sredim.

08.03.2017.

Balkanska kolotečina ovih dana

Isprovocirana aktuelnim događajima na blogerskoj sceni, na javnoj sceni ove provincije, na svjetskoj sceni, dobila sam strašnu potrebu, a i hrabrost, da i ja "dignem glas" ovog posebnog dana. Planirala sam da ovaj post započnem 'stilski', sa rečenicom koja me je potapšala po ramenu i šapnula mi da je vrijeme da se preispitam, jer nisam na pravom putu u poslednje vrijeme. Ali nju ću ostaviti za sredinu, ili pak kraj posta za koji ne očekujem da će svima leći niti da će imati nekog posebnog smisla, jer mi zbog ovog blagog bijesa riječi i misli pomalo bježe. Za ovaj 8. mart neću praviti blog post o tome kako bih se ja obukla i našminkala. Za ovaj 8. mart ću nekome od vas probuditi onaj common sense koji bi u 21. vijeku trebao biti obaveza. Na papiru. U zakonu. Mislim, bar se nadam da hoću. Šta je uopće Dan Žena? Svima onima koji imaju imalo mozga i internet je jasno. Dan kada su žene rekle "E ne'š više majčin sine." i za taj stav prvo dobile batine pa prava. Šta je Dan Žena u BiH? Dan kada žena kaže "E ne'š više majčin sine." pa dobije batine od muža, starijeg sina, svekrve, majke, oca, brata, komšinicinog jezika i glavne alapače u selu ili mahali. E onda dobije kilu kahve/kafe/kave da se komšije i familija počaste za 8. Mart, jer je to Dan Žena. I bombonjeru, jer treba slatko uz tu istu kafu. Ako ta žena radi u nekoj solidno stojećoj firmi, biva počašćena večerom i pićem. Dobije tu i tamo neku ružu, neki paket, nešto. Možda i skraćen radni dan da bi stigla da se spremi za tu ionako prenapuhanu večeru. A kroz dva dana dobije i "otpusni list" jer je trudna. Jer to tako kod nas može, jer to tako kod nas treba. Mada to i nije samo kod nas. Samo, da li je ovako uobičajeno kao kod nas? Otišla sam predaleko od onoga što sam započela. Činjenica je da su žene stoljećima ugnjetavane u društvu. I činjenica je da su primitivci i religije nametnuli žensku potlačenost otkad je svijeta i vijeka. I činjenica je da, kakva god borba da se bude vodila, neće biti promjene ponašanja kod muškaraca. A i zašto bi kad se ni mi žene nismo u stanju poštovati međusobno? "Feminism is not a stick with which to beat other women with. " - Emma Watson (2017) Ovu rečenicu ću da vrištim svaki put kada vidim da žena ženi nije podrška. Ovu rečenicu ću da vrištim svaki put kada se javi osoba koja je o feminizmu čitala u dnevnim novinama i počela pričati o jednakosti dok trpa nos u život žene koja je mnogo uspješnija od nje. Ljudi generalno loše govore o onom što im je nedostižno. Jer je to način da svoj ograničeni um rasterete i uvjere da ne postoji ništa bolje od onog minimalnog što imaju. Mnogo dobrih ljudi me okružuje, trebalo mi je dosta vremena da ih prepoznam i prihvatim. Mnogo nedefinisanih ljudi imam u svom životu, jer eto, moram da ih imam. I ne smeta mi to. Znam se prilagoditi. Od ljudi koje sam nekada imala u životu sam doživjela mnogo stvari koje su mene izgradile u ovo što jesam. Djevojku koja još uvijek otkriva šta želi u životu, djevojku koja samo na momente zastane, ali svaki svoj dan nastoji da ispuni i da bude sretna s tim. Jedna od tih osoba mi je prije 3 godine prokomentarisala da je to što hoću da se obrazujem za sektor u kojem su se ženske osobe počele pojavljivati tek u protekloj deceniji, ustvari samo nezadovoljstvo životom i pokušaj da dokažem svijetu da nešto vrijedim. Jer, eto, što da ja isfrustrirana glupača imam pravo da pokažem ljudima da mi je logika jača strana? Moje je da sjedim kući, čekam da se udam i budem dobra i poslušna žena. Šta će meni knjiga? Da ja budem neko ? Gdje to ima? Tad mi je to bilo smiješno, jer me mnogo ne dotiču mišljenja ljudi za koje znam da će samo proći kroz jedno poglavlje mog života. I sada mi je smiješno, ali se bojim da mi i neće biti toliko smiješno kada mojoj kćerki to za 25 godina kaže neko ko je malo manje obrazovan od nje. A reći će. Nažalost. Najbolnije što sam najmanji broj komentara u istoj kategoriji dobila od muškaraca, dok su žene bile "kreativnije". Od onog: "Privatni fakultet, normalno da ćeš dobiti diplomu", do onog: "Samo uči, da budeš prva na birou." A između, oooh, bijesan bi bio svako normalan... Zašto? Eto čemu toliki cinizam? Otkud ti hrabrost, obraz? Otkud ti vrijeme da analiziraš mene i moj život? Otkud ti vrijeme da analiziraš bilo čije želje i nadanja? Kada sam počela tipkati na ovom čudu koje mi postaje sve draže i draže, nisam ni sanjala da ću upasti u mrežu negativnih komentara uglavnom o izgledu. Što meni, što drugim djevojkama u ovom poslu. I mnogo puta sam se zapitala "Zašto?". Možete vidjeti da ja postavljam mnogo pitanja. Nije sramota pitati. Sramota je nešto ne znati, a pričati o tome sa mnogo frustracija jer znaš da ništa ne znaš. Nedavno sam na jednom od tih čudesnih ženskih foruma koji počesto spominju i definišu feminizam, naletjela na, bukvalno, skrinšot sa nečijeg profila na kojem je selfi, po mom ukusu, predobro našminkane djevojke sa komentarom, parafraziram: Šta vi mislite o ovakvim koje misle da su lijepe a ona rugoba bože sačuvaj. Onda se tu kači cca 150 žena od kojih 30 napada tu istu jer je vrlo ružno postupila, a ostalih 120 napada tih 30 jer je djevojka tobože u pravu. Zašto neko ima samopouzdanje i misli da je lijep? Otkud joj pravo? Mi blogeri, koji imamo koliko-toliko hrabrosti da svoje lice i tijelo stavimo na ekrane svakoga od vas, bivamo izložene komentarima tog tipa mnogo više nego prosječna pjevačica sa karijerom od 10 godina. Jer smo marginalci koji tražimo svoje mjesto pod suncem. Ali vrlo diskretno. Pored tih osoba koje po čitav dan sjede i traže kako će nekome "zabiberiti" svojim ionako siromašnim vokabularom (Na kojem bi, iskreno preporučujem, trebale malo poraditi) postoje i ličnosti koje igrom slučaja imaju i medijski prostor pa onako randomly izaberu nekoga na kome će liječiti svoje frustracije jer se za njih slabo zna. Kažem osoba, mislim na žene, jer beauty blogove uglavnom prate žene, bar kod nas. I nije mi jasno čemu to? Zar vas nije mama naučila da ne trebate ništa reči ako nemate ništa lijepo da kažete? Različite stvari su iznošenje mišljenja o nečemu i degradiranje ličnosti na osnovu toga kakva su vam "moralna" načela. Kojih, baj d vej, nemate čim ste u stanju prokomentarisati nečiji izgled na ružan način. Jedna meni bliska prijateljica sa kojom sam tek nedavno "kliknula" me je naučila nešto vrlo važno. U razgovoru koji je tekao od 1 do 6 je istakla da je ljubav prema samom sebi dovoljna motivacija da voliš druge ljude. Jer si zadovoljan i nesebičan. Naravno, pod to se ne misli da moraš voljeti svakoga, ali je ta doza poštovanja prijeko potrebna jer nikada ne možeš znati šta će čovjeka usrećiti a šta povrijediti. Da bi mi žene imale ono što feminizam brani i traži, moramo da krenemo od sebe i međusobnih odnosa. Jer sve dok žene budu degradirale jedna drugu, naravno da nas svijet neće gledati kao sposobne i realne jedinke, nego kao skupinu nedefinisanih ličnosti kojima su mediji usadili tu ideju. Trebaš znati šta je ideja da bi se borila za nju. Trebaš poštovati i živjeti po toj ideji da bi je drugi cijenili. Ali, ženo, sve dok ti sjediš i imaš stav da niko nije bolji od tebe, vjeruj mi, ni tebi jednog dana neće biti lijepo. Ostati ćeš što i jesi, žena u 21. vijeku sa mentalitetom iz prethodnih. Ja se ispričah. Nakon 2-3 čitanja ovog teksta, da budem iskrena, nekako ništa rekla nisam. Ali opet sam puno rekla. Kako kažu: 'Ko skont'o, skont'o.' Mama mi je jednom rekla da ne ispravljam krivu Drinu, pa eto ja samo pišem. Ne očekujući ništa. Ali eto neka se zna da imam to mišljenje koje počesto zadržim za sebe, zbog komentara. Ja imam dosta sreće, koliko god to prepotentno zvučalo. Imam sreću da mi je 8. mart svaki dan jer uz mene stoji neko ko me tjera da sebe gradim. 8. mart mi je svaki dan jer sam sretna što sam žena, jer sam uvijek puna podrške za druge, prvobitno žene. Drage moje, sretan nam ovaj praznik. Sutra se smiješite, volite, uputite lijepu riječ komšinici na prozoru, ljepše ćete se osjećati. Budite taj nježni spol koji je osjećajan i dobar. Budite dobrota.

05.03.2017.

I am so in love with you

And I always will be. S obzirom da u poslednje vrijeme mnogo analiziram okolinu i naše društvo, moram da priznam da smo mi u fazi: "Šta slijedeće?" . Nekako su nam te isprane situacije u vezama postale prošlost. I smiješne. Jedini cilj je sad da budemo tu. I ostanemo tu. Zauvijek. I to me čini sretnom.

26.02.2017.

660

Dobro, sam si mi rekao da očekivanja dovedu do razočarenja. I jebiga. Nisam razmišljala tako. Sad sam osjetila i skontala. Nema veze. I can deal with that. I can put up with everything. Pitanje je da li moram? Ne moram. Zanimljivo je to što ne moram. Najveći crnjak je što ja samu sebe lomim. Jer,ono, da li sam rekla nešto pograšno? Zašto sam bilo šta rekla? Presmiješno. Ne očekujem više ništa.

24.02.2017.

659

Došao si mi. Tu si. Sad je sve lakše i ljepše. Lakše zaspati. Lakše udahnuti. Lakše postojati. I tako sam sretna što si tu. Tako sam sretna što te imam. I što me voliš. Da li me voliš?

23.02.2017.

Give me love

Proslavismo još jedan februar. Još jedan 20. Još jednu sreću. A od ovog može da bude samo još bolje. S tobom je svaki dan sve bolje. S tobom sam istinski sretna. I hvala ti što me guraš za mene. Što činiš da sam jača, bolja, značajnija. Što samopouzdanje "šljašti" iz mene. I što si sreća najveća. Volim te I. Više od sebe. 20. oktobar 2011.- 20. februar 2017.

14.02.2017.

inner peace

Baš kao što si rekao. Nikako drugačije. Potreba, mir, odmor. U momentu kad najmanje snage imam, pomislim na tebe i kompletna sam.

07.02.2017.

marks

Uživala sam u svakoj sekundi danas. Volim, prosto volim kad me pitaš a ja bez daha odgovaram. Volim ruku na vratu, oči na meni, tvoje reakcije. Volim crvene obraze i disanje. Volim svaku sekundu. VOlim što se nakon 5 godina opet zaljubim u tebe i smijem kao malo dijete. Volim kad se ti meni smiješ kao malo dijete. Kad znam da uživaš samnom. Kad si sretan. Volim što sam ja uzrok tvog dobrog raspoloženja. Volim kad znam šta misliš,kako se osjećaš. Volim kad se opustiš. Kad me posjeduješ. Kad si na momente blago posesivan. Volim što imaš moć i snagu. Što mi je sve s tobom tako lako. Volim kad me gledaš dok jedem. Volim dok mi se smiješiš. VOlim kad se toliko razniježiš. VOlim kad mi ljubiš lice. Volim. Sve volim. Volim te I.

07.02.2017.

655

Kad bih ti samo mogla riječima opisati kako i koliko ti pripadam... A ne znam. Ne znam da li postoje riječi. Ja onako "šlampava"pored tebe tako sređenog na svakom parametru. Kako me gledaš, dodiruješ, kako me posjeduješ. I danas sam se zaljubila u tebe. Onako djevojački,onako da ti poželim dati čitav svijet. I jedva čekam da idemo kupiti kauč za naš stan... Maštarije. Ali jednog dana...

03.02.2017.

večeras

sam ukapirala da mi treba posao jer nije lijpo zavisiti od ljudi koji nisu roditelji.

03.02.2017.

653

Čudna sam osoba, definitivno. I iskreno, imam utisak da će me to koštati mnogo toga u životu. Ali nema veze. Valjda je to tako s ljudima sa stavom. Situacija kod mene u family nije baš bajna, i da budem iskrena, počela mi je strašno ići na živce odvratna smrdljiva slatorječivost dok se ispijaju kafe i dok se priča o namještaju. Ja nisam to. Mene čovjek kad povrijedi, ja ne mogu da ga gledam u odvratnu licemjernu facu i da se ponašam kao da je sve to iza nas. Jer nije. Jednom kaad kod mene usereš, usro si ga zauvijek. Mogu samo da te trpim ali dok si na istoj planeti samnom, u istoj prostoriji je već teže. A moja mama, moja mama je postala glupa, radi nekoga ko je ne postuje uopste. I to je još jedna stvar preko koje ja ne mogu niti ću ikad da pređem. I to jeto što će me danas-sutra koštati. Ali šta ću. Pokušati ću držati jezik za zubima ponekad, ali ću se uvijek birnuti za sebe. Inače sad mi je na ovoj provjeri pisalo: ters 7000. Kao da mi nešto govori.

01.02.2017.

32 of 365

glupost mi ide na živce, al' s punim pravom. JBG.

31.01.2017.

mjesec broj 2

Večeras mi je motivacija nula bodova. Ali biti će bolje. Od petka sam odmarala od knjiga. Sutra sve ponovno. Moram pronaći drugi način za učenje.  Ovaj mi je postao dosadan. Ne znam šta me čeka, šta god da je- Bring it on!



Kupio mi je CHICovnik, i da budem iskrena, prezanimljiva je stvar. Tjera me da ga 2-3 puta uzmem da vidim je li sve ispunjeno. Na wishlist za 2017. imam 3 stvari koje ću ispuniti ove godine, pa makar se morala okrenuti za 180°. ;)
Imam snagu, imam vrijeme, imam njega. Samo njega i trebam, ostalo s njim dolazi. Uživam u činjenici da se brine o meni. Uživam u činjenici da diše samnom. Uživam u činjenici da me trpi, gleda, prašta, voli.


I volim te I, svim srcem.

27.01.2017.

27 of 365

u poslednje vrijeme ne volim zimu. Jer zbog iste ostanem u krevetu duže. Mislim, ostanem ja u krevetu duže i jer sam u 4 zaspala zbog errora koje kompajler izbacuje. Ali realno, kad me alarm probudi i skontam da je hladna kuca, ne ustaje mi se uopšte. Pa onda umjesto u 7 ustanem u 9-pola 10. Tako da jedva čekam da dođe proljeće i toplije vrijeme. Pa da onda pošteno ustanem u 7 i zaspem opet u 4. :D Nema veze. Imam više snage recently. I volim to. Sviđa mi se to. U poslednje vrijeme sam dobro. Al ono baš baš dobro. Do sada mi se nijednom nije desilo da ne mogu da ustanem. BIlo to iz kreveta (Govorim za dio oko tjeskobe sa kojim sam se mučila poslednje 3 godine), ili da idem vani s društvom. Nas 2 smo upali u takvu ekipu da svaki izlazak čak i kad je pravo teška situacija, prija. Mada, kao što je K rekla, svi mi imamo Daddy/Mommy issues. Pa smo se svi mi našli da zaboravimo na to bar tih par sati koliko smo zajedno. Ili 3 dana, kao što je bilo za NG. Anyways, ove godine sam sebi rekla da neću dopustiti da mi se mentalno zdravlje petlja u život. Koliko to god to smiješno bilo vama što čitate. I to je vjerovatno jedina novogodišnja odluka koju sam donijela a da sam je ispunila. Btw, prošle sedmice sam dopustila da mi ljudi izvade krv za nalaze. Long story short, za nekog ko je padao u "bandak" zbog same pomisli na to, i imao straaašne napade panike zbog straha od igle, i doktora, i mirisa u ambulantama, to je jedan veliki korak. Sad sam poprilično sigurna da mi uklanjanje mladeža sa leđa neće biti problem s obzirom da se patim s njima godinama. Za mene, ova godina je počela baš lijepo. I potruditi ću se da nastavim ovim tempom. A i imam popravnih rokova dosta. :D :P Uživajte u današnjem danu. Petak je! Svi volimo petak!

26.01.2017.

days. happiness. feelings.

Rekla sam ti neki dan da neću da koristim riječi. One naše riječi. Što ne znači da ih ne pomislim svaki put kad ti vidim oči i osmijeh. Pomislim, itekako. I vjerujem u to svake sekunde ovog života. Dok me držiš za ruku, dok me grliš, dok me gledaš, dok me ljubiš. I vjerujem da ćemo jednog dana imati sve ono o čemu razmišljamo. Sigurna sam u to. 63.

26.01.2017.

648

Žao mi da ga obrišem realno. A i piše mi se i dalje. O glupostima ako ništa. U subotu je ispit. A ja se evo lomim sa zadacima. Koje uopce ne kapiram,cak i nakon obrađivanja svih predavanja i vježbi. Peti put. Mislim da ću na kraju odustati od ovoga i upisati neki faks na kojem se samo čita. Mada sam glupa i za toga recently mislim. Kad se sjetim koliko sam prije bila aktivna, u svemu. One predmete što su ljudi vrlo tesko polagali, ja dala u roku. I onda padoh. Jednom. Dvaput. Sad uopste nemam nade da sam sposobna za ovo. Samopouzdanje nula. I iskreno bas me boli to. Previse. Vjerovatno cu popustiti skroz. Kad neko nije za nesto rođen, nije, jbg. Moving on i to je to.

14.01.2017.

647. i poslednji

Ne mogu ni ja sebe više.

12.01.2017.

12 od 365

Ima jedan bloger kod kojeg idem da slušam dobru muziku. Isti taj bloger mi se nekoć nasmija zbog mog muzičkog ukusa. A, da se razumijemo, ja sve mogu da slušam. I sve volim da slušam. // Danas je bio divan dan. Topao dan. Nakon 3-4 dana u kući, ovaj mi je prijao. // Čekajući da prođe 30 sekundi na toj nekoj reklamici kakve klikam svakodnevno ne bih li za 6 mjeseci ugrabila koji $, kontam da večeras nisam ništa uradila. A kao trebala bih. Imam nekog kofeina u organizmu, ali nakon 3 pive i pola kg pite, nije da ima nekog pretjeranog efekta. Jesam kofein junkie, priznajem. Ali ne toliko. // Eto sad sam čekala 15 sekundi. // Večeras moram napisati blog post koji je planiran da bude objavljen sutra popodne. A kao trebala bih na planinu. A zbog mog preglupog rasporeda nisam stigla ništa završiti danas. Vrijeme leti kao ludo. Pokušati ću završiti taj blog post kroz nekih 30 minuta, svakako je sve spremno. Onda ću završiti još što mi je zadataka ostalo i leći. // Sleep is for the weak. // I want to sleep for a week. Po mogućnosti gola, u njegovom krevetu i rukama. Za sve ostalo ima vremena. // A evo sad "Antena Sarajevooooo" // Odoh tipkati to. Neće samo.

11.01.2017.

sve je isto k'o i lani

Danas sam dobila mail od jedne hrvatske firme koja ima distributere za BiH. Izgleda da će odobriti suradnju. Presretna sam. Uspijeva mi plan da budem uspješna u blogerskom smislu. Iako mi za ovaj blog star 5 i pol godina zaista fali inspiracije. Nekako nastojim da se ovaj blog ne svede samo na ono: "kuku majko", "danas sam plakala samo 3 puta" i "volim te I".Mada je kasno. Ali eto. Nedostaju mi dani kad sam voljela kroz ovaj blog. Volim i sada. Samo je to bilo mnogo jednostavnije. Ništa nije isto k'o i lani. Sad je gluplje. Mada sam ukapirala da što se više lomim oko malih stvari, one veče mi izmiću iz ruku. Odlaze negdje u nemoguće. Nestaju u ponoru. Tako da ću nastojati da težim većim stvarima. I većoj plati. Haha. Odoh da programiram.

11.01.2017.

644

Pita me bivši kolega na kojeg sam uvijek gledala kao na starijeg brata i radila s njim samo 15 dana, kako sam. Skontam da sam iznenađujuće okej. Sem činjenice da sve manje i manje osjećanja imam prema sopstvenom ocu. Da nisam oprala kosu danas, vjerovatno sad ne bih bila kući. Ali minusi slomiše. Neda mi se opet biti na antibioticima. Ne znam više. Jbg.

10.01.2017.

volim

Dane brojim. I uživam. Danas sam uradila 7-8 stvari sa spiska koji svako veče sjednem i napravim. Dobar je osjećaj. 10od365. Sretna sam. I volim.

10.01.2017.

9 od 365

još jedan dan u kojem sam se osjećala divno zbog njega,njegovog prisustva, njegovih ruku. još jedan dan gdje glavi nisam dala da otputuje na negativna mjesta. još jedan dan kad sam učila i bila zadovoljna sobom. još jedan kompletan i maksimalno iskorišten dan. predivan dan. sretna sam.

07.01.2017.

knocking on heaven's door

Sretna sam. I to mi je bitno. Svaki dan odradim nešto novo, nešto dobro. Radim na sebi, na blogu i dišem punim plućima. A 2017. tek počela.:D Obećala sam sebi da ću je napraviti divnom. I hoću, definitivno! :D

07.01.2017.

2017. & - 15°

Počela je nekako. Sad odoh da učim. Imam fore do 28. januara. Jbg, nešto ću izvesti. Elem, nije me strah. Nit se bedačim. Odlučila sam da uživam u malim stvarima. I tako će biti. I me čini sretnom. I mislim da mu se nikad neću moći dovoljno zahvaliti.

03.01.2017.

2017

Počela nova. Još jedna. Idemo dalje sve do medalje. Imam volju. Snagu ću naći negdje usput. Ali će ova biti legendarna.

27.12.2016.

If I'm with you, I will live to fight on through

Pronađem se tako kako me tuđe riječi zateknu. Inspirišu. Tražim svoje. ALi ne, nemam ja problem s riječima, koliko imam problem s onim šta stoji iza njih. Kao da mi fale. Kao da sve to pokušava da nađe riječ za sebe ali se sve više i više gubi u nedefinisanim, polutačnim i iskrenim riječima. Koliko je uopšte dobro biti iskren? Koliko je uopšte dobro koristiti riječi u bilo kakvom smislu kad one ne znače ništa u odnosu na ono šta bi trebale značiti. A kažeš ih. Okreneš ih onako da bi zvučale što normalnije. Prikladnije. Napraviš ih onako da iz najgoreg čovjek može naći najbolje. Jer uvijek nastojiš da budeš uljudan. Iskrenost nužno ne znači dobro. MOžda se u nekom momentu pokaže da je dobro,ali u većini slučajeva nije dobro. U poslednje vrijeme ne volim riječi. U poslednje vrijeme ne volim razgovor jer je besmislen i prazan. U poslednje vrijeme ne volim. Jer je prazno. I šta znači borba? Šta znači bilo šta ako se držišza slamku i nadaš se nečemu boljem? Pogotovo kada su to stvari na koje ne možeš da utičeš. Ispraznila sam se. Postala sam sama sebi teška. Sebična. Niti više pričam. Niti imam volje da pričam. Izvini I.

26.12.2016.

637

opet se nešto dešava, i opet se on ponaša kao da je sam sa sobom u vezi. Jer, što podijeliti sa partnerom tegobu. Jučer smo počeli hodati. Ima smisla zaista.

26.12.2016.

636

Neću od sutra. Neću ni od sad. Samo hoću.

24.12.2016.

635

Imam potrebe koje ti riječima ne mogu opisati. A voljela bih da ih možeš prepoznati u očima, u pogledu, u uzdahu. Voljela bih da mi samo na momente možeš vidjeti misli. DA znaš šta osjećam i šta mi predstavljaš.

22.12.2016.

I won't give up on us even if the skies get rough.

jer pripadanje i ljubav su sve što je potrebno. We dont need to grow up, we just need each other as support. I imam te. I imaš me. Zauvijek. Onako kako me niko drugi nema niti može imati. I vjeruj mi da ću sve da razumijem i shvatim. Samo razgovaraj samnom. /////////////////////////////////////////////////////////////////////////// Sretna sam I. Bez obzira na sve. Sretna sam jer mogu da budem s tobom. Jer mi tvoje ruke fale od momenta kad se rastanemo pa do slijedećeg susreta. Sretna sam kad me pogledaš onako posesivno. Sebično. Sretna sam kad mi pogledom daš do znanja da ne idu stvari kako ja želim da idu. Sretna sam što nisi pobjegao od mene i svega što nosim kao teret. Volim te I. Hvala.

19.12.2016.

Don't regret anything you do, 'cause in the end it makes you who you are.

New day. New week. New monday. I još jedna odbijenica. Divno.

12.12.2016.

ne mogu

hej ti, kretenu od boga, ili kako već treba da nazovem fiktivno biće koje tobože ima potrebu da dobre ljude iskušava i jebe u zdrav mozak dok govnima servira sve ljepote ovog i onog svijeta na pladnju, uz poruku "uzmi koliko hoces,ne koliko ti treba. " Koji ti je jebeni kurac? Ne mogu da shvatim koja je poenta iskušavanja kad čovjek odere guzove da dobije nešto. Odere svoje. Ne lomi tuđa leđa? hej kretenu, do kad ćeš unesrećivati ovo malo jada od čovječanstva što je ostalo?

12.12.2016.

pokakim se na kompletnu 2016. godinu

fino. onako s merakom.

11.12.2016.

Pripadanje i posjedovanje.

Volim sve vezano za tebe. I činjenicu da me samo pogledom možeš uzeti.

10.12.2016.

najviše volim

kad mi ovako pred spavanje dođe da budem loše. Ništa bolje. Ništa draže. Fuj!

08.12.2016.

ti bi nešto vruće da te zagrije, a meni noćas pašu stvari lagane

Ako ćemo iskreno u ovom momentu ne znam o čemu razmišljam. Nedefinisana sam. Imam toliko misli koje bi baš bilo dobro poredati korektno. Ako ništa da postignem nešto validno. Mrzim drugu smjenu baj d vej. Jer sam sama. Mislim, nekad volim da sam sama. Ali sad, nikako, ne. I on mi strašno fali. Voljela bih ga vidjeti večeras. Ali ne može on od posla. -.- To me strašno nervira lately. I herpes me boli. Upravo sam počela da se prebacujem s tab-a na tab i da pišem 2 različita posta sa dvije različite teme na dva različita bloga. Multitasker? Ne. Budala. I trći tab sam uključila. Da se ne peglam mnogo sutra oko posla. :D Bar do 10:45. :D Sve u svemu. Od srijede počinje ljepota. U srijedu ću sve loše stvari ostaviti iza sebe. Napokon. :D Eto, odoh se sad fokusirati na druge tabove. :D

07.12.2016.

15. decembar

Završava sve. I jedva čekam. Jer se raspadam. htjela sam večeras pisati o toliko toga. ALi ne mogu.Opet ne mogu. Posustajem.

06.12.2016.

dan D

Jedva čekam kraj. Kao prvo, da počnem raditi na sebi. I da postignem ono o čemu sam sanjala. I da ove negativne misli prestanu da me more. Da prestanem tapkati u mjestu zbog ljudi koji nemaju dobrih riječi u sebi. Da slušam sebe. Da volim sebe. Jedva čekam.

05.12.2016.

Nastavak ?

Ne ugrabih danas da nastavim post. Gotovo sam zaboravila sve sto sam htjela napisati. :D Odoh da ga iznenadim. Nastaviti ću sutra. :D

05.12.2016.

još 10 dana. 9 radnih. nedjelja.

Ne pucam više po šavovima jer sam svjesna da ću od 15og biti slobodna žena. Osim što ću potajno biti vezana za Visual Studio i sintaks greške. Jer što da ne. Mislim, imam i momka još uvijek. I sretna sam. I dišem punim plućima.... to be continued...

04.12.2016.

623

U ovom momentu vodim 6 različitih blogova na različitim platformama s različitom svrhom. I više sam nego uspješna sa par njih. A svi ostali aspekti u životu su nestabilni. Odoh gledat Supernatural, pa čitat Harry Potter. Upravo sam mami slagala da imam para za doručak. Da se ne sekira. A nemam. Namazaću nešto. Ako na vrijeme ustanem. I am so sick of work. Muka mi je kad skontam da će sutra opet 2 sata na sastanku mlatit' praznu slamu. Amazing.

03.12.2016.

Years

Volim te I.

01.12.2016.

621

voljela bih da se sutra ne probudim.ako ima tog prokletog boga nek se aktivira napokon. 20 godina me pati.

01.12.2016.

5 i kusur

Nikad ga nisam gledala kroz materijalno. Bitno mi je da me drži pod balonom dobre volje. Brine da se smiješim čak i kad se lomim iznutra. Drži u rukama kad počnem i vani da se raspadam. Svaku emociju smatra značajnom i voli me ma koliko to ne zaslužujem. I poznaje me. I opet sam se jutros zaljubila u njega.

30.11.2016.

Čuvam te

nisam sigurna da li postoji način da ti se zahvalim za sve što si mi pružio. svaki dan se iznova zaljubljujem u tvoje usne, ruke, oči, glas, način na koji razmišljaš. sretna što te imam i što s tobom mogu planirati sve. volim te I.

30.11.2016.

Love me now

Volim jutra kad pijuckamo kafu, smiješimo se i pričamo o životu. Na duge staze. Kao da će to sve biti sutra. To čini da sam sigurna u sebe. Sigurna u nas. Da svaki dan udišem s novom nadom. I novom željom da napravim nešto bolje. Da bude nama bolje. Držimo se za ruke od kad smo bili maleni. Dječurlija. Nismo ni sanjali da ćemo dogurati ovdje.

29.11.2016.

Živim za trenutke s tobom.

Brojim svaki sat, svaku minutu, svaku sekundu. Nadam se tvojim rukama oko mene. Strepim. Kad budemo živjeli zajedno, sve će biti lakše. Ja imam samo tebe. Tebe i samo tebe. I samo tebe trebam.

28.11.2016.

616

Muka mi je. Smao da hoće doći 14ti.

27.11.2016.

klix.ba ?

Svi vi što smatrate da je muškarac iznad žene i da je uredu dići ruku na ženu treba da vidite kako vam otac tuče majku pa da se preispitate malo jebem vas zadojene i nepismene.

27.11.2016.

procvjetala svaka staza

Nema mi ništa jače od scene kad fino očistim naočale tim famoznim alkoholnim maramicama i onda ostavim prst posred stakla jer sam htjela da se počešem. I tako u krug. Mada mi sad nema nekog pretjeranog smisla ovo što pišem. U glavi to sve bude idealno smišljeno. Sa tonom takvim da se uvjerim da će hiljade ljudi čitati moje riječi s guštom. A ni ja ne mogu da ih pročitam više od dvaput. Nekako su mi postale, sranje. Slušam onu : "što te nema". Nađoh na jednom blogu. Ljude tek kad izgubiš shvatiš koliko ih nikad nisi ni imao. I ne pričam ovdje o gubljenju onom gdje ih ponekad sretneš na ulici i pogledaš hladno iako te unutra jede sve. Pričam o smrti. O konačnici. O kraju. Kad se nadaš da ćeš na ulici vidjeti iz daljine poznato lice. Jebeš mu mater al' boli pravo. Kida. Lomi. Besmisleno je. A vrijeme prolazi.

26.11.2016.

613

Nisam sigurna šta je ustvari odrastanje. Ali imam utisak da je to momenat kad zanemariš materijalno da bi bio sretan. Ja sam zanemarila materijalno da bih bila sretna. I vjerujte mi, lakše je nego što izgleda. Polahko se vadim iz monotonije unaprijed programiranog dana i ponašanja po defaultu kad to ustvari nisam ja. Šta je ustvari odrastanje? Šta je ustvari sreća? Da li se uopće na ova pitanja može dati odgovor koji bi bio prihvatljiv svakom umu planete? Ili svako od nas ima svoju definiciju sreće i odrastanja? Ja sam recimo sretna dok čitam, dok pišem. Sretna sam dok ga držim za ruku, cvokoćem od zime i šetam bez nekog posebnog cilja.

24.11.2016.

iz ove kože

Ne mogu. A tako bih voljela. Iz ove glave. U drugu. Sa drugim željama, stavovima, razmšlljanjem. Sve da promijenim. Možda da umrem. Draže bi mi bilo. I am so fucked up. Seriously wondering why you still want me?

20.11.2016.

ja vjerovah da je virtualno bolje

a i nije. Isto je to. :D

20.11.2016.

tam-vam

da l' je to PMS? I ko zna šta li je? Kategorizaciju svojih osjećanja sam počela vršiti na osnovu toga koji je dan u mjesecu. I imam jebeno dobar osjećaj da sam sjebana više dana nego što to kalendar pokazuje da mi je "dozvoljeno". Ne, nemojte me pogrešno shvatiti , nisam tip žene koja smatra da su žene lude jer im je PMS na "stanju" ili da su žene lude. Nego mi je nekako najlakše grupi ograničenih ljudi objasniti da moja bezizražajna faca krije nemogućnost dizanja iz kreveta prije tačno 45 minuta od momenta kad me pitaju šta mi je. Nekad kažem da sam nenaspavana, bolesna ali izgleda to ne kupuju više. Pa im onda kažem da me stomak boli i oni jednostavno odjebu jer znaju da ujedam. Pardon, misle da ujedam.A ne ujedam. Samo malo ne jedem zbog bolova i povratim tu i tamo. Al sam vrh.Nego, da se vratimo na taj kalendar... Prolongiram odlazak psihologu jer me sramota mene. Sramota me stvari koje bih mogla izgovoriti. Sramota me emocija koje nosim. Koliko god to apsurdno zvučalo. Evo noćas sjedim na fotelji, u grudnjaku i gaćama. Razmazane šminke i kose povezane u neki nedefinisani rep. Cvokoćem od zime i rezimiram usrane životne odluke dok kuckaram na telefonu koji košta mnogo više nego što sam ikad planirala nešto da platim. Malo je reći da je presmiješno. Ali sam sretna što ću se ovog govneta riješiti uskoro.Jer mi je govno samo pokazalo koliko je istinita ona Merlinova "nije sreća para puna vreća". Njega lažem da se spremam u krevet. I nastradaću zbog toga. Ali ne mogu da maknem. Opet sam zakovana za mjesto. Zakovana u vremenu i prostoru. Ne , I , ne mogu razmišljati 'u svojim godinama' jer ja odavno razmišljam unaprijed. Ja jedino mogu da žalim za vremenom kad sam bila spokojna. Sad spokojna mogu biti samo kad umrem. Ako ne umrem razmišljajući o 'šta ću sutra'. 00:30 - još uvijek čupam mišiće da me podignu. Ali ništa. Ni najgorem dušmanu ne bih poželjela ovakvo mentalno stanje.

18.11.2016.

Ispit je za 1 dan!

Preživjeću. ;) Programiranje 12ti put. Ponavljanje je majka znanja. :D hahaha sve u svemu drama dobro se osjećam iako me drma pomalo ponekad i malo treme. Preživjeću.

17.11.2016.

pjevaj pjesme ljubavne

608

16.11.2016.

607

od 18 sati u kojim sam budna, 3 sam dobro, ostalo se borim sama sa sobom. Od jutros sam preboljela nervozu, kompletnu sjebanost i nemogućnost da ustanem iz kreveta. Sad idem da kupim farbu da me sestra ofarba. Jer se osjećam pogodna za promjene. Ili poboljšanja. Svakako mi je kosa postala nedefinisano žuta. :D Eto tako. Jebeno je što moja definicija slobode nije ona što je svi vide tako. Ja sam sad kao u kavezu. Ali još malo i napuštam ga. Zauvijek. :D I to me drži u životu.

15.11.2016.

606

Sve mi ide na kurac danas. Sad. Najradije bih vrištala.

13.11.2016.

Tema večeri: Nemojte mi o životnim tegobama

Jer moja tegoba nije ista kao tvoja. Evo recimo, moja glavna tegoba je što mi je trenutno muka kad skontam da moram ujutro na posao. Na sastanak. Pustite i onu "vidjećeš kad budeš morala". Dobro i? Kad budem morala, onda ću biti sretna jer zarađujem da obezbjedim nešto. Ovako radim, ubijam se u pojam. Zatupljena ostajem, nemam dana ni noći i svakodnevno sam pod bespotrebnim stresom. U principu. Ova tema ima toliko pravaca da ja postanem umorna. I jesam. Raspadam se unutra. Ali imam nade. Odoh sad da učim. Da odmorim od realnosti.

13.11.2016.

Tema dana: Život poslije posla - Krevet

Ovaj blog je od starta bilo mjesto za maštu, pretjerano slatke "izljeve" ljubavi i djetinjarije. A onda sam počela da glumim odrasluu osobu. Mislim da ću se vratiti na ovo prvo. Jer sam tako bila sretna. I daću otkaz, a ako me neko bude pitao zašto, reći ću da hoću da budem sretna. Pa nek shvataju kako hoće. Jer sretna nisam. Nema smisla svaki dan ići na posao za dozom (dvije) tableta za smirenje i ne jesti nista po citave dane jer sta god pojedem ispovraćam u intervalu od 3 sata. I ne, nisam bolesna, samo sam nesretna. Uskoro ću se vratiti nekom standardnom ritualu. I čistom studentskom životu sa mnogo knjiga, obaveza i životom od marku i po, jer je vrijednije od plate, opterećenih živaca i radnog dana od 10 do 12 sati dnevno u prosjeku. Nije mi ni rad problem. Ja baš volim raditi, ali isto tako volim da imam želje, i vrijeme sa roditeljima i zdravlje. A sada nemam vremena za to. Plus na sve to mi dodje lik koji svoju zenu skoluje,oblaci, hrani i kaze da mi fakultet ne treba i da trebam da se trudim da imam iskustva. Dobro, Genije, samo udri. Mene će momak hraniti i oblačiti a ja ću da učim. Po tvojoj teoriji od neki dan nisam dovoljno sposobna za bilo što drugo. ALi ne brini, znam šta mogu, za šta sam sposobna i koliko ljudi imam iza sebe.

13.11.2016.

Tema dana: Volim te

Jutros sam ti se zahvalila što nijednom nisi ni pokušao da pobjegneš od mene. A do sada si mogao toliko puta. I imao toliko razloga. Iskreno, "hvala" ne znači ništa. Baš ništa. Niti sam sigurna da li ću ti se moći odužiti. Moj muškarac. Muškarac. I ne govorim ovo zbog dječije potrebe da ti poboljšam samopouzdanje. Ovo govorim jer se ponašaš kao muškarac. I ovo opet ne spada ni u kategorizaciju " kako pravi muškarac treba da se ponaša " nego znači da si mi mnogo dao. Uvijek daješ iako u datom momentu ne dobiješ ništa nazad, kamoli ono pola. A još si tu. Ne znam do kada ćeš biti. Ali tvoje lane te treba.

11.11.2016.

Balašević

Nisam sigurna po koji put ću pisati o ovom čovjeku. Jedna od kolegica na poslu jutros pusti neku finu plejlistu i iskreno, obradovala me je. Shvatila sam koliko sam u principu prestala da ga slušam i koliko sam time izgubila jedan bitan dio inspiracije. I snage. I svega. "Spusti svetla, oduzmi gas, smešnih stvari se bojimo." Iskrena da budem, nedostaje mi I, ali mi nedostaje u tom smislu da bih voljela da nestanemo na nekoliko dana. U tom našem malom svijetu. Samo par dana mi treba. Poslije toga bih brdo prevrnula. Zašto ovo pišem u post sa nazivom "Balašević" ? Svaki put kad čujem onu "Provincijalka" shvatim koliko pripadamo jedno drugom. Bezuslovno. I šta god da se dešava, na kraju se svede na to da me on drži za ruku. I diše samnom. "Razigrani beli leptiri" U Sarajevu će opet ona neka magla da bude. Guši me to. /////// Ispit iz programiranja me ne traumira više. Sad se radujem tom danu. Zato što položeni ispit znači oslobađanje od ovog kaveza u kojem se nalazim. Ovog kaveza zbog kojeg sam ustvari propustila dobar dio ove godine. I nije vrijedilo. Ustvari, da se ne lažemo. Svako iskustvo je dobro iskustvo ako ti bude lekcija za nšeto slijedeće. Ovo je iskustvo meni dobro bilo za ljude. Sad s njima bar znam na čemu sam. I nadam se da ću iskoristiti ovo. //// Na kraju nisam ni pisala o Balaševiću nego o neuspjelom pokušaju da budem odrasla osoba. A jesam li jedina kojoj to ne uspijeva?

09.11.2016.

slatkorječivi ljudi će vas kad-tad sjebati

Vjerujte mi na riječ

08.11.2016.

600

600 postova, mnogo riječi, mnogo uspomena. Da se razumijemo, ovaj blog vodim od 2011. godine i moram priznati da me sramota nekih stvari na njemu. Ali ne bi biloo okej da ih brisem. :D Sve u svemu. Još ćemo se družiti. :D Iako u poslednje vrijeme samo pišem gluposti kojekakve. Ali eto. FIno je sve to u neku ruku. Fina sam i ja u neku ruku. :D Šta znam. Ovih dana sam naučila 2 bitne stvari, da trebam sebe da volim i da trebam sebe da upoznam. I krenulo mi je fino. Bar drugi dio rečenice. Ne smetaju mi podmukli komentari ljudi niti njihovo mišljenje. Kriva Drina se ne ispravlja i gotovo. Hvala. Poyy

07.11.2016.

mnogo sam ja jača od onog što se pokaže u datom momentu

samopouzdanje kupim iz pokušaja ponižavanja. znam koliko sam sposobna.

07.11.2016.

598

Hvala ti za samopouzdanje. Ništa mi više i ne treba I. Volim te.

07.11.2016.

O pripadanju. I disanju.

Tebi. S tobom.

05.11.2016.

Pokrij se koliko ti je jorgan dug?

Šta ovo uopće znači? Hej vi!Što živite u svojim godinama i ne letite nigdje! Naučite me, molim vas!

04.11.2016.

595

sama sa sobom ne znam nit' mogu da se nosim.

04.11.2016.

comfort zone?

Očito je dok sjedim na poslu da imam najviše inspiracije. Jer u poslednje vrijeme svaki dan zbog posla dođem kući i isplačem se. Opet. Nije tu više stvar odrastanja. Možda i jeste. Čovjek nije odrastao kada ima platu, stan i odgovornosti. Čovjek je odrastao kad otvori oči i skonta da ne treba svugdje biti prihvaćen i da ne treba uvijek biti dobar. Ja još nisam odrasla. I neću nikad. A i kako ću kad moj um funkcioniše na principu : "Nemoj se kome zamjeriti, pa makar te čitav život boljela glava." i na principu : "Nemoj da ko o tebi nešto loše misli, uvijek moraš biti dobra osoba. " Ili u slobodnom prevodu: "Poturaj guzicu glupačo, jedino si za to sposobna." Realno, to negdje te negdje i funkcioniše. Ljudi budu realni i stave sebe u vašu situaciju. A negdje je smiješno reći da ne možeš da putuješ bez pratnje jer imaš užasne napade panike i samo jedna osoba može da te hendla. Samo u ovoj jebenoj Bosni ljudima bude smiješno kad kažeš da tvoj mozak ne funkcioniše na normalan način ?!?!?!?!?!? Ne kontam. Baš ne kontam. Valjda ću i ja odrasti i skontati da ljudi ne razumiju dok ne budu u istim govnima ko ti. Mada, realno, ja vjerujem da svako ima jednu dasku manje u glavi. Recimo, cura s kojom radim je vječita kučka koja vječito glumi žrtvu. To je meni recimo falinka. Ne kontam ljude koji nisu u stanju da se suoče sa istinom nego se povuku ko pizde i još se pri tome ponašaju kao da ih neko napada. Sve mi se manje i manje sviđa raditi ovdje. Svakako i ne radim za neke pare. U datom momentu imam nade da će sve samnom jednog dana biti okej. A u drugom se raspadam. A jebeš mu mater, imam 21 godinu, đe letim u pičku materinu ?!!??!!?!?!?!?!?!?!? I just simply need to grow the fuck up.

02.11.2016.

593

Voljela bih da znaš koja si tačka u mojoj glavi. I koliki prostor ispunjavaš. I koliko si jedini.

02.11.2016.

592

Voljela bih da mogu da ti stalno pišem. Ali se bojim da ćeš se umoriti od misli. Od riječi. Od vremena. Bojim se da ćeš se umoriti od mene...

01.11.2016.

da ti se svet sruši ceo, svog sveta deo daću, samo ostani tu

Za tebe što za sve loše misli imaš mjesto daleko od mene. Pa kad mi trebaš najviše bez riječi budeš. Dišem tebe.

30.10.2016.

Daš prst, ode ruka.

Povraća mi se od dvadesetogodišnjih ženturača koje u životu samo znaju pizdit, izigravat žrtve i bježat od činjenica. Jebem ti mater neodgojenu.

30.10.2016.

Ni crnom dušmanu..il' kako se već kaže

Ne želim kombinaciju depresije, anksioznosti i PMS-a. Dušu bih uklonila.

27.10.2016.

ja sam autsajder na planeti zemlji

.

26.10.2016.

volim

osmijeh, ruke, dodir, pogled, usne, vrat, miris, disanje

24.10.2016.

586

Valjalo bi da se noćas za ruke držimo ako ništa.

23.10.2016.

585

I fell in love with you.

22.10.2016.

bolje sutra.

I have hopes. I have you. That's all I need.

21.10.2016.

5

20. Oktobar 2011. - 20. Oktobar 2016.

19.10.2016.

možda i neće

bog sami zna..

19.10.2016.

gdje je krenulo tu će i završit

.

18.10.2016.

hold on

izobličila sam se. a ne znam protiv sebe.

17.10.2016.

579

two days

16.10.2016.

578

samo nebo zna i tu noć kad si se udavala :) divno

14.10.2016.

577

Ne bih mogla zamisliti život bez tvojih ruku.

14.10.2016.

još uvek kalup tvog vrata postoji na mome jastuku okamenjen

576

14.10.2016.

sveto je ono pred čime drhtiš a čemu se diviš

575

12.10.2016.

Planirani post se prolongira za drugi dan.

Koliko samo grijehova nosim u sebi. Sve ih znaš i sve si ih praštao. I volim te. Jer moju sreću smatraš svojom. I dišeš za mene. Dišeš uz mene.

11.10.2016.

U Novom Sadu, na Dunavu...

Bila sam u nedjelju. Tipkati ću vam detalje. To je jedna divna priča za ispričati. Hvala ti I! Hvala na svemu.

05.10.2016.

tebe ne leči vino, tebe ne leči vreme

:)

04.10.2016.

dok ja sanjam plave anđele, što na tebe liče

'bojim se da nismo iz iste priče'

03.10.2016.

3 days.

Belgrade we are coming.

01.10.2016.

569

So, changes? Or not? Lets try to do it. I'm gonna need your hand.

30.09.2016.

568

emptiness.

28.09.2016.

So fucking full of rage.

yup


Stariji postovi