Neka lutko,uredu je... >>


Više ne prolazim ulicom Dositejevom

Posjete : 79214



15.02.2018.

completely and utterly alone

Dakle, doslovice sam sama. Lijepo je imati nekoga s kim će čovjek provesti vrijeme, popiti kafu,čaj, razgovarati o životu, al' kad skontaš da si na kraju dana u svoja 4 zida sa svojim napadima panike i problemima o kojima te je sramota pričati jer i drugi imaju probleme, potpuno sam, to nekako baš boli. Boli osjećaj da nemaš nekog svog ko će biti tu da skine sve sa tebe i da te voli dok se raspadaš. Da zna šta si ti ustvari u ta svoja četiri zida. Da bude s tobom u ta četiri zida i bori se kako zna i umije. Nemaš nikog svog. Boli stvarno.

20.01.2018.

Znaš kako se osjećam?

Ne osjećam.

Svaki dan mi je apsolutno isti. Funkcionišem na principu - ustani, sredi se, radi dio posla, gledaj seriju i lezi. U krug. Učim, pokušavam da setujem život mehanički, i nabacim osmijeh kad god se nešto dobro dogodi.

Sretna sam samo kad radim. I ne maštam više. Ne želim više. Samo funkcionišem. I sretnija sam tako. Ako se ova stacionarnost uopće može nazvati srećom. Recimo, slobodnija sam, nisam nešto sretnija. Samo sam slobodna. I to je sve.

Ovu sam godinu počela sa željom za promjenu. Na bolje. Pa, ako se ovaj lični uspjeh na poslovnom aspektu računa kao promjena na bolje, onda sam uspjela sve što sam htjela.
Rekla sam da mi je 2017. godina bila obična. Bojim se da će ova biti običnija. Ako je ikako moguće.
Ne osjećam.


Stariji postovi

SheIn - Your Online Fashion Wardrobe