Neka lutko,uredu je... >>


Više ne prolazim ulicom Dositejevom

Posjete : 97658



27.02.2018.

naslov

Koja je poenta svega kad si nekome spreman dati tijelo, a bojiš se šta će se desiti ako mu daš dušu?

Nije ovo kao u onoj pjesmi Zabranjenog Pušenja. Vjerujte mi...

Ovo je onaj osjećaj kad si izgubljen između realnosti i potrebe. Bojim se, više od svega se bojim svake tačke u budućnosti koja zavisi od mojih odluka. A sada mnogo toga zavisi od mojih odluka. Nemojte me pogrešno shvatiti, nikada nisam bila osoba koja je sve prepuštala sudbini, koješta! Čak nikada nisam ni vjerovala u sudbinu. Ne vjerujem ni sad. Možda malo.
Naravno da sve zavisi od naših odluka i naravno da će sve to dovesti do neke tačke u životu kada ćemo reći "Ah što sam to uradio/la" ili "Trebao/la sam".
Ja nisam sigurna gdje ću ja biti i šta ću pomisliti. Ali se bojim. Iskreno se bojim. Ne bojim se ja onoga što će se desiti, bojim se šta će nakon toga ostati od mene.
A ni sada nemam bogzna šta....
Ne znam ni šta sam, ni gdje sam, ni kako sam..
Stvarno,
Ne znam kako sam...