Neka lutko,uredu je... >>


Više ne prolazim ulicom Dositejevom

Posjete : 76817



08.10.2017.

not keeping up.

Činjenica da ne mogu da gledam u par ljudi na poslu me je dovela do toga da svoj posao prestanem raditi kako treba. Smiješno, bolno. Sve ih mrzim. :)

01.10.2017.

nedjeljom

Danas sam sve te apsurdne dječije frustracije sprcala u jedan dan i onih 15 minuta suza gdje me on nakon reality check-a gledao i govorio da će se uvijek brinuti o meni. Pa i reality check je briga zar ne ? Meni se doduše ne čini kad sam u stanju djeteta od 3 godine jer pobogu zašto sada nije sve po mom ? Panika mi je nestabilan adut. Najgore mi je kad me uhvati za nogu pa vuče u te nerealne ponore koje mrzim iz dna duše. A ja sam mnogo više od te nesigurne ljušture anksioznosti i depresije. Mnogo više.

Ja ne vjerujem u to.


Jedva čekam da mi faks počne. I skripte. I učenje i sve. Jer nije ova borba za mene. Naidealnija situacija bi bila kada bih ja mogla živjeti život unutar ove tastature i displeja. Mirno, tiho, graciozno i diskretno. Da se pojavim kada nešto trebam reči, kad se trebam pojaviti i odgovoriti na mail.

Zeko već treći put udara u bočicu s vodom i skida sa kaveza,a ja pokušavam da vratim misli na niz koji sam trebala tipkati ovdje. Biće da ću sutra. A sutra imam toliko posla. Previše. Stići ću. Sve sam stigla uvijek. Samo su bitni prioriteti.

U tekst sam počela ubacivati HTML kod jer ovaj Google Chrome iz nekog razloga ne daje opciju da se tekst edituje pa ne mogu odvojiti pasuse. Dobra strana, znam HTML. Još bolja strana, tekst odlično izgleda.

E da, konačno je počeo moj najdraži mjesec u godini. Znamo se 6 godina. A za 19 dana će biti 6 godina kako smo zajedno. Ljubav, ljubav, ljubav. Volim te I.


Noviji postovi | Stariji postovi

SheIn - Your Online Fashion Wardrobe