beats by dre cheap

pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me

Ne pamtim kada sam u životu bila ovoliko motivirana za promjene i nove planove. Isto kao da mi je realnost dala vjetar u leđa. Kao da sam odjednom dobila svu tu snagu za sebe i za Njega. Nekako sam spremna na sve te tegobe i težine, jer znam da ćemo jednog dana na sve to gledati kao na daaavnu i nebitnu prošlost.
Moj najveći problem godinama je što se držim prošlosti i što me ona vremenom oštećuje. Ostavlja posljedice koje mi ne dozvoljavaju da idem dalje mnogo jača i sposobnija. A jaka sam, i sposobna. Iskustvo na nekim stvaima u životu me je dovelo da ukapiram koliko vrijedim i šta sve mogu. A mogu sve što poželim. Svi mi možemo sve što poželimo. Samo nam treba malo snage, koji zrak sunca i toplina. Naravno, neizostavan je neko da nas drži za ruku. Na bilo koji način.
Nedavno mi neko reče da je veza stabilna zbog suprotnosti. Jedno da motivira, drugo da drži pri zemlji. I bude strašno funkcionalno.
Mene to čini sretnom  i ma koliko se činilo da sam u jednom momentu odustala od svega toga, nisam, samo sam ukapirala šta je vrijedno i značajno u životu.

Pripadanje

Dok sam silayila niy one stepenice, poku[avala sam setovati stvari u svojoj glavi i nositi se sa činjenicom da mi apsolutno više ništa nije bitno u životu do Ti. Osjetiti tvoje usne na mojima nakon 3 mjeseca je učinilo da me sve zaboli. Svaka dio organizma mi je zadrhtao. Osjetiti sreću nakon toliko vremena.
Jesam, da te ne lažem, pokušala sam biti sretna Pa sam si izazvala zdravstvene probleme i kritičnu kožu lica. Yup, kada sam ukapirala da bih mogla popraviti stvari s nama, odjednom sam prestala da natičem i da imam bolnu facu. Svako veče isplačem dušu jer vjerujem da će biti lakše. I jeste dosta lakše. Nije više tuga, sad je motivacija i želja za boljim. I vjeruj mi na riječ, biće mnogo bolje.


Shvatam

Ništa ti riječ više ne znači. Shvatam da će ti dugo vremena trebati da mi vjeruješ. Shvatam da te boli i da te je boljelo ondje gdje niko ne zalazi. U onim najgorim dubinama sebe koje naiđu tu i tamo u ona teška četiri zida.
Imala sam i ja četiri zida. Imala sam i ja lomljavinu i grmljavinu dok sam pokušala funkcionisati. Borila se da rezonujem sve na pravi način. Borila se da shvatim tebe. Borila se da ti shvatiš mene.

I nisu bogzna čemu ove moje riječi nakon svega što sam ti priredila. Al' se nadam da ćeš mi jednog dana pustiti u te dubine. Jer ih i ja negdje u sebi osjetim, ali nikako da ih dokučim. Nekako mi magla preovladava, a ništa više u životu ne želim od tebe. Od nas. Od onog momenta kad ću ti reći da ćemo imati malu bebu i kad ćemo nedjeljom doručkovati zajedno poslije tvojih čvrstih ruku na mom tijelu.

Sve ovo prelazi te dubine. Zanemaruje tu ljubav i stvara neobjašnjiv osjećaj. Pripradanja. Posjedovanja. Onog bezuslovnog. Osjećaj kad apsolutno ništa nije bitno. Kad nestaje svijet pred nama i kad se duša potpuno ogoli.

Nedostaje mi ta kontrola koju si imao. Nedostaje mi svaka sekunda kada sam se osjećala kao djevojčica u tvojim rukama. Kad se kompletna preznojim dok sam u tvom krilu i kad ti kažem da me držiš čvrsto.

Tvoja.

 




neka lutko, uredu je...
http://missnikakvesanse.blogger.ba
28/03/2018 23:46